Surfajući po internetu, naišla sam na sljedeći post: Ne znam kako da pomognem prijateljici, dečko je vara, brani joj izlaske, ali najgore od svega ona je njemu za ljubav od techno glazbe prešla na narodnjake.


Osmijeh na lice izmamila mi je ta konstatacija jer je, prema svemu sudeći, ispalo da su narodnjaci najveći grijeh, a preko prijevare i zabrane izlazaka može se prijeći. Možete biti za ili protiv narodnjaka, ali činjenica je da su se već proširili brzinom svjetlosti.


Moj je prijatelj bio zakleti roker, koji organski nije podnosio narodnjake. Međutim, sve se promijenilo kada se iz Dalmacije preselio u Hercegovinu. Petak večer, velika doza alkohola, odlazak na živu glazbu i lijepe cure bili su dovoljni da se on navuče na narodnjake. Njegovo koketiranje s tom vrstom glazbe počelo je pjesmom koja je u sebi imala riječi crna čipka ili preciznije napisano naziv pjesme je “Gaćice”. Crna čipka je tada postala interna šala u našem društvu, a dotični momak je dobio nadimak po njoj.

Sva životna događanja, situacije ili stvari mogu se opisati nekom narodnom pjesmom. Ne vjerujete mi? Evo dokaza:


- djetinjstvo (nisam kao druga deca, ja sam pala sa meseca)

- školovanje (na 100 fakulteta slao me je tata, da mi budu veći i pamet i plata i dok je zbog mene zaradio bore, na igranci ja sam učila do zore)

- prvi sastanak (prvi sam joj kose mrsio, prvi sastanak njoj sam bio, ko proklet sam od onog dana kad sam je izgubio)

- upute za sponzoruše (u šampanjcu da se kupam, nova kola da ti slupam i sve tvoje da rasprodam)

- posao (da sam konobarica u kafani, bio bi gost, da sam sekretarica, ti bi firmu otvorio)

- prvi put (na tom mestu gde sam pala, ostala je mrlja mala, kao da je neko zgazio trulu višnju)

- momak sa sela i gradska namiguša (kitim svirce i razbijam čaše i proklinjem devojku iz grada)

- cura na dijeti (strogo se hraniš na naučnoj bazi)

- stariji vs. mlađi (mlađi, treba mi neko malo mlađi, ma nemaš ti što ima mlađi, poljubac slađi, stariji si pa se snađi)

- dijaspora vs. domovina (prokleta je Amerika i zlato što sja, šta mi vrijedi tvoja slika kada oca nemam ja)

- kazna i dokaz (kazni me, kazni ako oči lažu, pusti, pusti, neka ti dokažu usne i telo moje)

- vremenska prognoza (zastani sunce, ne sijaj mu, molim te danas ne prijaj mu, lijte kiše, hladne vode)

- nemoralna cura (postala si noćna ptica, zora ti je drugarica, svake noći momak novi)

- nakit (kupi prsten za drugu, meni neće stajati, za tu ljubav do groba sama ću se kajati)

- cvijeće (ti si kao korov, ja ko ljubičica, nežna, ali otrovna, skinut ću ti osmeh ja sa oba lica da me pamtiš godinama)

- skupocjeno naoružanje (ulaziš u klub sama dotjerana, napucana, bomba si što eksplodirat će)

- želja za promjenom spola (lutala bih sve do zore rane, zbog mene bi radile kafane, žene bi mi dolazile same, da sam muško bila bih bez mane)

-boja (zelena, za ljubav nekad bila si, zelena sad mi dolaziš)

- opis punka (nos i usta probušeni, nokti crno namazani, pile moje, to se zove punk)

- karakterne osobine (luckasta si ti, takav sam i ja, zato sam te dušo zavolio ja)

- odjevni predmet (tvoje mi farmerice šapću moje milo, da ti ovako dugo dobro nije bilo)

- vrsta pića (ti bez komada, ja tako mlada, zajedno smo kao džin i limunada)

- opis neodoljivog frajera (on je lep, on je mlad, njega zna ceo grad, on je majstor za žene)

- telefonski poziv (halo, ja sam, izvini što zovem, samo sam htela da ti čujem glas)

- dijagnoza bolesti (gorim, znojim se, za svoj život bojim se, puls mi pipaju, gde me boli pitaju)


Sad kad sam vam ponudila neoborive dokaze o primjeni narodnjaka na stvarni život, opisat ću vam priču koja je dugo vremena bila top-tema trača.

Ona je bila školski primjer mamine i tatine princeze, odlikašica, svira klavir i sluša samo klasičnu glazbu. On je prosječan dečko sklon kasnovečernjim izlascima po narodnjačkim klubovima. Njihov prvi izlazak doveo je i do teme glazbe, a on, da joj se dodvori, izjavio je da narodnjake mrzi i da sluša klasičnu glazbu, iako o Mozartu i Beethovenu zna koliko i nogometaši Dinama o piscima realizma. Sve je to bilo u redu dok nije došlo vrijeme da je odvede kući, automatski je upalio radio s CD-om Jelene Karleuša. Na njezino pitanje zar nije rekao da mrzi narodnjake, on joj je pokušao prodati priču kako je CD bratov. Poslije je dugo vremena bio predmetom zezanja u društvu zbog toga. To je taj dobro poznati fenomen ne volim ih, ali slučajno znam riječi.

Tipične hercegovačke svadbe redovito idu uz pjesmu “Moja Hercegovina” ili “Lijepa li si”, čisto da se iskaže tko smo i što volimo, ali nakon nekog vremena počinju se svirati narodnjaci. Tko kaže da od narodnjaka nema koristi?! Mnogi su vlasnici kafića prešli sa strane glazbe na narodnjake iz financijskih razloga, a jedna jako lukava cura dobila je peticu iz hrvatskog jezika za sonet, koji je zapravo bio sastavljen od Cecinih stihova. Uostalom, narodnjaci su lako pjevljivi i shvaćamo značenje stihova, pa vam se neće dogoditi kao na satu njemačkog da profesorica nešto priča na njemačkom, a onda upita: Verstehen Sie?, a vi odgovarate: Razumjeli smo samo kad ste upitali jesmo li razumjeli.

Hajde da već jednom razbijemo predrasude. Narodnjake ne slušaju samo mafijaši s lančićem, tatini sinovi s mercedesom i nogometaši koji često navuku bijes navijača jer su karantenu zamijenili folkotekom nego narodnjake slušaju i visokoobrazovni ljudi, koji nakon posla, problema kući, ispušni ventil veselja traže na narodnjacima. Postoji ogromna razlika između H. Džinovića, M. Ilića.ili H. Bešlića i neke tamo kvazipjevačice, kreštavoga glasa i silikona do poda. Opet dolazimo do poznate uzrečice: Tko voli, nek’ izvoli. Uostalom, tko smo mi da sudimo nekoga po vrsti glazbe koju sluša?!