DANAS su Lepa Brena i Boba Živojinović jedan od najpoznatijih i najdugovječnijih parova na javnoj sceni Balkana. No početak njihove veze sablaznio je Jugoslaviju, jer je u to vrijeme najveća pjevačka zvijezda zavela uspješnog sportaša, koji je dotad živio s dugogodišnjom partnericom i sinom.

Ovo je njihova priča, koju vam donosimo u suradnji s Yugopapirom.

Veljača 1988: Idolopoklonstvo je staro isto toliko koliko i povijest čovječanstva. U početku je to bio jedini način da se nekako pomire strah i nedokučiva priroda. Poslije je obožavanje idola poprimilo dvostruki oblik. Na jednoj strani mogli bismo izdvojiti hard struju (ideološki moment), a nasuprot tome soft struja obuhvaća sve sadržaje slobodnog vremena. Ovu drugu je osobito potakao razvoj modernih medija. Idole i njihove poklonike možemo sada prebaciti na domaće tlo i smjestiti ih u sadašnje vrijeme.

Dvije svakako vrhunske zvijezde sportskog i estradnog života - Boba Živojinović i Lepa Brena - tipičan su primjer funkcioniranja odnosa idoli - poklonici i obratno. Naime, oni koji obožavaju mogu se svrstati u najmanje dvije grupe, jednu bi činili "neozbiljni", tj. zagovornici "kratkog života" medijskih ličnosti, pa svaki trač ili zadiranje u intimu prihvaćaju kao korak bliže cilju. Na drugoj strani su "ljubitelji mesa", tj. oni koji od zvijezde ne žele maglu i oblake, već bi im prišili sve ljudske osobine. I jedni i drugi u idolima vide oživotvorenje svojih želja. Zapravo se identificiraju, svatko na svoj način.

U konkretnom slučaju, Boba je internacionalna zvijezda, Brena opet žari i pali domaćim estradnim prostorima i ima podršku gastarbajtera, što je gotovo izvangranična slava. Kad se takve dvije veličine približe jedna drugoj ili se - što je još bolje - spoje, možemo samo misliti koliko je sretnih obožavatelja opčinjeno. Njihova love story postaje tako dio masovne histerije, koja ide od idealiziranja (primjer savršene veze) do najnižih ocjena ("Kako ih nije stid?"; "Jadna Zorica i klinac!"...). Počelo je na splavi

A sve je počelo, kažu upućeni, u jedanaestom mjesecu prošle godine, na splavi "Kalipso" ili negdje u blizini. Vlasnik Vladimir Jelačić trenutno se brčka na moru, ali nam je jedan umjetnik, čiji je atelje preko puta te splavi, potvrdio da su njih dvoje često bili u tom kutku. I neki stalni posjetioci toga restorana bili su vrlo razgovorljivi na tu temu, sve do trenutka kad je trebalo da se predstave.

Inače, članovi romskog sastava "Black panters", koji zabavljaju restoranske goste, ponosno pričaju kako je Brena pjevala s njima. Čuvar parkinga, stariji čovjek, ne znajući naše razloge, bio je vrlo razgovorljiv na teme Bobina "Mercedesa" ("Vjerojatno je ručne izrade!"). Na našu pretpostavku da stoji stotinjak tisuća u dolarima, rekao je da su mu gosti pričali o Bobinoj raskalašenosti ("U restoranu je zapalio novčanicu od 50 dolara").

Inače, u beogradskom "Interkontinentalu" naišli smo na očekivanu šutnju. No, Beogradom kruže priče (porijeklom od zaposlenih u tom hotelu) o Breninu i Bobinu apartmanu (400/2), dolaženju u cik zore i slično. U svakom slučaju, tajna više nije nedodirljiva. Upravo zbog toga razgovarali smo sa svima kojih se tiče ova sada već zanimljiva igra.

Burna reakcija

Kad je potpisnik ovih redaka, 24. siječnja ove godine, razgovarao s Fahretom Jahić alias Lepom Brenom, ona se četrdesetak minuta trudila da objasni kako joj je silno stalo do svoje privatnosti. Dakako, svjesna da je medijska zvijezda, nije se ustručavala da kaže kako će u obranu svojih interesa i želja pucati, ako zatreba, iz svih oružja.

Samo nekoliko dana poslije toga pojavila se u "Politikinu svetu", na pune četiri stranice, priča o Breni i Bobi (Živojinoviću). Uz obilje isječaka iz njezinih prijašnjih intervjua i svjedočenja "očevidaca", pokrenuta je mašta velikog broja poklonika tih dviju zvijezda.

Nekako istovremeno, u "Svijetu", na više od jedne stranice, mogli smo se upoznati s Breninim životnim prostorom, stanom u Novom Sadu. To nas je, napokon, uz obilje drugih dokumenata, uvjerilo da ta drugarica svoju privatnost ipak brani samo u etapama. Onako kako joj odgovara.

Sljedeće subote, 30. siječnja, Brenu smo pronašli u Novom Sadu, u "WC-garderobi" SPC "Vojvodina". Tamo je, naime, tih dana držala svoje koncerte iz ovogodišnje mamut-turneje. Njezin menedžer, neizbježni Raka Đokić, najprije je samouvjereno tvrdio da ona o tome ništa neće reći, a onda nas je ipak poveo do garderobe.

Po očekivanju, reagirala je burno, uz dodatno objašnjenje da joj je jasno funkcioniranje te "mašine". Naše pitanje, dakako, bilo je kratko: ticalo se istine, s obzirom na okolnost da se njih dvoje zapravo više i ne kriju od radoznalih pogleda. Odgovor je također bio kratak: "Uopće ne osjećam potrebu da nekome pričam s kim sam i što radim".

Na naše uporno nastojanje, dodala je: "On je profesionalac i ima neke kvalitete, isto kao i ja. Ali da nekoga u to uvjerim, mislim da je bespredmetno. I on i ja, naime, posjedujemo itekako dobrih; i ljudskih i profesionalnih, osobina. To bi trebalo biti dovoljno za sve".

Dodali smo da je, zbog njihove popularnosti, jasno da su ljudi zainteresirani.

"Naravno. Ali ja bih svima preporučila da očiste smeće ispred svoje kuće, a nikako ispred tuđe. U ovom slučaju, moje i njegove. Iako se trudim da budem žena sa suvremenim pogledima, tu sam, moram priznati, vrlo zaostala i žestoko ću se boriti za svoju privatnost.

Hajde da se volimo

Naš razgovor je tu bio završen, ali slučaj je tek otvoren. Da su njih dvoje "u zajednici", uvjerio se i dolje potpisani. Naime, u Zrenjaninu, pošto je završio njezin drugi koncert, dok smo čekali Brenu u garderobi, pojavio se Boba i upitao: "Je li došla?"

Kad je dobio negativan odgovor, rekao je: "Dobro, kažite joj da je čekam u autu!"

Zatim se brzo izgubio u metežu posjetilaca koji su izlazili iz dvorane. Osim toga, indikativna je bila i Čupkova prisutnost. Njega smo vidjeli, pred kraj koncerta, za šankom.
Mr. Čupko, disk-džokej i "kontakt-majstor" koji upoznaje "pozitivne kozmičke jedinice na određenim geografskim širinama i dužinama, u jedinici vremena", pobornik je platonske ljubavi (sve druge su lažne).

On kaže: "Brenu i Bobu dosta dobro poznajem. Dobri smo drugovi. Sva poznanstva koja sam sklopio, uključujući i njihovo, nemaju drugi cilj nego da se širi pozitivna energija (južnoeuropska, balkanska i mediteranska). Ja sam jedan od onih koji je uspostavio kontakt i između Zorice i Bobe. Želim reći da oni imaju divnog sina. Boba je medijska ličnost i normalno je što svi žele da ga upoznaju. On je, naime, izraziti predstavnik muške genske karte i normalno je da se ženski svijet na sve to pali. E, tu su onda i ženske koje su jugoslavenske zvijezde. Muzičke, filmske, kazališne, sportske, televizijske... Uostalom, Brena i sama poručuje: "Hajde da se volimo!"

Zorica ne prati tračeve

Zorica Desnica je Bobina dugogodišnja nevjenčana žena. Njih dvoje u sretnom "braku" (ili je to bio) imaju sinčića. Potražili smo i Zoricu, smatrajući da je neizostavni dio "mozaika". Ugodan glas javio se s druge strane žice i kad smo joj objasnili o čemu je riječ, kazala nam je da ponešto zna o svemu tome, ali treba joj malo vremena da razmisli što bi ona tu rekla, i to stoga što ne voli da joj se ime baš mnogo povlači po novinama. Dogovorili smo se da se za nekoliko sati opet čujemo.

U drugom razgovoru pitali smo je zna li ona nešto određenije o tom slučaju.

Niti poričem, niti potvrđujem. Spremam se na skijanje. Ne pratim zapravo te tračeve, a još manje estradu. Ne znam što bih još dodala.

A kako se odnosite prema ovom što se događa?

Znam samo da je Boba sada u Indiji, gdje igra u tom Davis cupu. Meni je inače sve to vrlo simpatično.

Jeste li vi i Boba stigli o svemu tome razgovarati?

Pravo da vam kažem, još ga ništa nisam pitala. Valjda će mi on sve reći kad za to dođe vrijeme.

Jeste li vas dvoje inače zajedno?

Pa... bio je na tim pripremama u "Interkontinentalu". Sad je u Indiji. Cijelo to vrijeme nismo bili zajedno.

A kad nije na pripremama i kad nema mečeve...?

Ne moraš upotrijebiti baš te riječi jesmo li zajedno ili nismo. Neka se, zasad, to ne zna. Mislim, neka bude tajna.

Neobjavljeni intervju

Ipak, da se vidi kako se sve mijenja, pa i Brena, zanimljivo je podsjetiti se nekih njezinih izjava koje je dala prije nego što je javnost saznala za "ljubav godine". U jednom neobjavljenom intervjuu ona će, ostajući dosljedna sebi, štošta otkriti, o erotici, o seksu, a na pitanje o Bobi tada je odgovorila da se javni ljudi ne trebaju buniti kad se o njima piše loše. Pogledajte što je rekla u tom intervjuu:

Uklapa li se idealni, vaš tip žene (pretpostavka je da ste bar dijelom takvi) u ono što se zove Brena, seks-simbol?

Znate što, ja mislim... zapravo, ne mogu se pomiriti s tim da sam seks-simbol. To je svođenje. Mislim da sam ipak nešto drugo, zahvaljujući toj publici koja me, eto, poštuje. Moram priznati da malo erotiziram situaciju oko sebe, ali ja jednostavno tako izgledam. Ne mogu pobjeći od toga da sam žena. Imam, naprosto, nekih odlika, kojih niti se stidim, niti ih se bojim. Ali ne mogu se samo tako pomiriti s činjenicom da sam seks-simbol. Po meni, seks i erotika su totalno dva različita pojma. Seksualne žene su seksualne, a erotična osoba može biti svaka žena. Znači, i manje lijepa i više lijepa, i pametna i glupa, i obrazovana i neobrazovana... To su, znači, dvije različite stvari, tako da vrijedi raspravljati zapravo o pojmu erotičnosti i seksualnosti. Seks bi, dakle, bio nešto praktično, a erotika nešto s mnogo filinga, nešto što u ljudima mnogo više budi te sekundarne osjećaje.

Zanimljivo je vaše saživljavanje s takozvanim dvostrukim identitetom. Fahreta Jahić na jednoj strani, Lepa Brena na drugoj. Je li se u tom procesu, možda, podvojila i vaša ličnost?

Ne razumijem.

Pa, recimo, na jednoj je strani Fahreta, privatna ličnost, a na drugoj Brena, javna ličnost. Je li na toj relaciji nastalo podvajanje?

Ne mogu reći da sam u biti podijeljena između Fahrete i Brene. Međutim, volim pokazati zube. Vječno se od žena, pogotovo kod nas, očekuje da budu dame u svakom trenutku. I svi se bore za taj primat: ja sam dama, ti si dama, ovaj je kralj, onaj je bog... Ja uopće nemam te komplekse visokih aspiracija, titula. Za mene je u ovoj zemlji toliko toga degradirano da o tome ne vrijedi ni raspravljati. No opazila sam još kao dijete koliko se ljudi vole miješati u privatnost. Sasvim je to razumljivo kad je riječ o javnim ljudima, ali ovako, za neki svijet koji je izvan toga, mislim da nije u redu. Ljudi su malo dokoni. Ne znaju što će sa sobom. Htjeli bi znati sve. Koliko zarađujem, s kim živim, što radim... Kažem vam, za to sam se kadra boriti do posljednje kapi krvi. Beskrupulozna sam kad branim svoju privatnost. Neću dopustiti da se od mene pravi nešto što bi netko htio. Ja pružam sasvim dovoljno, onoliko koliko smatram da trebaju imati od Lepe Brene. Od Fahrete mogu dobiti samo ono što dopustim.

Znači li to da Fahreta i Brena "žive u savršenom braku"?

Baš tako. Najbolje je kad za nekog kažu: pusti, taj je lud, otkačen. Najgore je kad kažeš za čovjeka da je dobar. Od njega se onda uvijek očekuje da mora učiniti sve što se zaželi. Svoj privatni život čuvam zato što smatram da imam pravo na isto toliko dostojanstva koliko i svi ljudi. Onog trenutka kad budem pričala i koketirala sa svojim ličnim životom, jesam li se udala ili razvela, s kim živim, što jedem, s kim spavam... ja ću izgubiti vlastito poštovanje. Osjećat ću se kao krpa. To ne želim.

Bi li se vaša karijera mogla podijeliti na pornografski i erotski dio, u smislu da je ovo sada mnogo kvalitetnije nego vaša početna faza?

Što vi smatrate pornografskim, jebi ga?! Ja nigdje nisam izvodila striptiz. A pornografija je... što?

Nešto što je prljavije od erotike.

Dobro. Pornografija je nešto isuviše grubo rečeno za to što sam ja radila. Mislim, to mene vrijeđa! To vi kažete. Znate tko to može konstatirati? Samo onaj tko zna što sam ja radila. Vi pojma nemate, jer niste bili gdje sam ja bila.

To se tiče onoga kako su vas mediji pratili. Priznat ćete htjeli ne htjeli, tu postoji neka gradacija od lošeg prema boljem.

Znate li zašto su mene tako pratili? Zato što je samo ono loše išlo u štampu. Trebalo je od mene napraviti ne znam što! To je ono što sam spomenula na početku. Ti si meso koje treba da se provuče kroz mašinu. Samo što te nitko ne pita hoćeš li ti to ili nećeš. Ali, konačno, pokazala sam da se razlikujem od svih ostalih. A oni koji su to pisali, gdje su sada?!

Dobro, sada kad ste se razljutili, lakše će vam biti da definirate razliku između pornografije i erotike.

Ma, ne... nisam ja ljuta. Samo tako reagiram. Kad dam hiljadu intervjua godišnje, ako bih se još i ljutila na svakog novinara, vjerojatno bih završila na klinici.

Kako vam se svidio film 'Betty Blue'?

'Betty Blue'? Nisam ga gledala."

Da vas malo podsjetim, jer to je važno zbog sljedećeg pitanja. Prišivaju vam se raznorazni poznati muškarci. Tu je, ne znam... Boba Živojinović, pa onda još... Takav status je imao i režiser spomenutog filma, Jean-Jacques Beineix.

A... pa vidjela sam taj film.

Zatim su se u nekim novinama pojavile i slike na kojima ste bili vas dvoje. Kako se osjećate kad čujete takve priče, iako to morate prihvatiti kao javna ličnost?

Ja sam za vrlo kratko vrijeme ukapirala mnogo što i to mi pomaže da prihvatim ono što se oko mene zbiva. Naime, javni ljudi ne treba da se bune kad se o njima piše loše i kad im se prišivaju loše stvari, jer nikad se jedna ličnost ne pravi samo s pozitivnom aureolom. Budući da ja živim ovdje, privikla sam se na ovaj narod i prihvaćam dobro i zlo koje ga karakterizira. To je i jedini način da se izoliram od nekih stvari. Mene štošta boli, ali navikla sam da patim (smijeh).

Napisao: Dragan Stošić (Top, 1988.)