AKO STE večeras gledali finale Eurosonga i pitali se kako je na njega zalutala (i zamalo pobijedila) Australija, prvo vas moramo podsjetiti da je ta zemlja lani u finalu natjecanja u Beču osvojila peto mjesto. Doduše, kako prošle godine Hrvati nisu pretjerano pratili Eurosong jer nismo imali svog predstavnika, to kod nas nije izazvalo pretjeranu reakciju.

Objašnjenje sudjelovanja Australije na natjecanju za pjesmu Europe možda nije geografski najlogičnije, ali po svemu ostalom jest. Australci su Eurosong godinama napeto pratili, a utvrđeno je i da je australska publika Eurosongu gledanost dizala za čak 12 posto.

Stoga ne čudi da su organizatori natjecanja shvatili da bi Australci u još većoj mjeri pratili natjecanje kad bi na njemu imali svog predstavnika. U kombinaciji sa stalnim padom popularnosti na matičnom tlu, ekspanzija na strano tržište nije nimalo iznenađujuća.

Jon Ola Sand, izvršni supervizor Eurosonga u svom priopćenju lani je naglasio da ovaj glazbeni festival ima potencijal da se razvije u istinski globalni događaj te da je pozivnica Australiji uzbudljiv korak u tom pravcu.

S obzirom na to da se organizatori vole hvaliti da je finale Eurosonga ipak natjecanje za najbolje, Australija ove godine nije dobila pozivnicu direktno za finale, već se morala za njega izboriti u jednoj od polufinalnih večeri.

Ove godine Eurosong su po prvi put pratile Kina i Sjedinjene Američke Države pa je moguće da se i one u skoroj budućnosti pridruže natjecateljskom dijelu.