Real Madrid je ponovo zaigrao u formaciji 4-3-3 (Courtois - Carvajal, Varane, Ramos, Reguilon - Modrić, Casemiro, Kroos - Bale, Benzema, Vinicius), a isti sistem igre u napadačkom dijelu koristi i Barca (Ter Stegen - Sergi Roberto, Pique, Lenglet, Alba - Rakitić, Busquets, Arthur - Messi, Suarez, Dembele).

U odnosu na uzvrat u polufinalu Kupa kralja, Real je izvršio dvije izmjene - Courtois je na golu zamijenio Navasa, a Bale na desnom krilu Lucasa Vasqueza. Kod Barcelone Nelson Semedo je ostao na klupi, a njegovo mjesto desnog beka zauzeo je Sergi Roberto, što je prouzrokovalo i promjene u veznom redu, jer tamo je prije četiri dana igrao Sergi Roberto. Tako je Rakitić ovaj put zaigrao na desnoj strani veznog reda, a na lijevoj je bio Arthur koji je prije četiri dana ušao s klupe.

Dok Barcina promjena u sastavu nije utjecala na promjene u ulogama po pozicijama, kod Reala je ta jedina izmjena među igračima (ne golmanima) - Bale umjesto Vasqueza - unijela veći kaos, posebno u defenzivnom dijelu.

Za razliku od Vasqueza koji je stalno bio na desnoj strani terena u oba pravca i koji je neprestano u defenzivi pratio Albu, Bale je "lutao". U fazi napada znao je otići i lijevo i čuvati se centralnog dijela, što bi u defenzivnoj tranziciji tjeralo Modrića da zatvara izrazito ofenzivnog Albu. Real je, zapravo, s Baleom imao manju disciplinu u igri. Disciplinu koja je ionako nedostajala Galacticosima tijekom proteklih sezona, ali čiji nedostatak rezultatski nije negativno utjecao na njih kao u ovoj sezoni.

Rakitić koji je očarao i Mourinha

Real je ponovo izlazio visoko na Barcelonu, pravio presing "čovjek na čovjeka", nekoliko puta i osvajao loptu na taj način te nagovještavao opasne napade, ali ponovo je završnica nedostajala, baš kao i u drugom činu prije četiri dana. S tim da je sinoć nedostajalo i više udaraca, više stopostotnih šansi ispred Ter Stegena. Još jednom se vidjelo da su Galacticosi "tupi", da nisu dovoljno konkretni, odnosno da Ronalda nema, da nedostaje bolji Bale, da je Isco u fazi hibernacije...

Barcelona je s jednom promjenom u sastavu igrala identično. Sergi Roberto je vjerojatno zamijenio Semeda zbog Semedove noćne more koju je doživio protiv Viniciusa prije četiri dana. Po zadacima koje Valverde zadaje, Roberto i Semedo se nisu razlikovali. Također nije se razlikovala ni Rakitićeva uloga u veznom redu od one Robertove koju je on imao u prethodnom meču. Rakitić je, u biti, igrao ono što je najčešće i radio u Barci - štitio leđa Messiju u defenzivnoj varijanti i ofenzivno se priključivao u završnicu.

Vrijedi se ovdje zaustaviti na Rakitiću, nije ga Jose Mourinho bez razloga onako hvalio nakon meča kazavši da je Raketa "jedan od najpodcjenjenijih igrača na svijetu". Mourinho zna da je Rakitić u četiri dana i dvije Barcine pobjede nad Realom igrao na dva različita mjesta u momčadi, imao različite uloge te je oba posla odradio jako kvalitetno. Više mu odgovara sinoćnja uloga na desnoj stani veznog reda, nego lijevo kada u sistemu ovakve Barcelone mora više pridonijeti posjedu lopte.

"Defenzivno je sjajan na desnoj strani gdje kompenzira činjenicu da Messi ne igra puno obranu. U pogledu posjeda lopte je fantastičan. On donosi jednostavna ali efikasna rješenja", objasnio je Mourinho.

Ova Barcelona, a to smo ranije više puta spominjali i o tome se generalno mnogo priča, mnogo je pragmatična, lukava, mudra i bitno različita od onog što smo navikli i što smo gledali u erama Pepa Guardiole, Luisa Enriquea te drugih trenera. Znatno je drugačija u odnosu na ono što je u nju usadio Johan Cruyff.

Ova Barca ne žudi za posjedom, on nije osnovno geslo, baš kao što ni dominacija više nije prioritet. Također, Valverdeova Barcelona je tako jednostavna za analiziranje, jer igrači na terenu ne mijenjaju pozicije, nemaju onu nekadašnju slobodu u kretanju, a ni Valverde ne pravi sistemske, pa ni "kozmetičke", promjene kako sezona traje.