Amaro Ramazzotti - un simbolo dell'Italian life style !!!

12.7.Thursday MTV Hits ft. Nepa
13.7.Friday Pop&Mashup ft. Miron
14.7.Saturday BP C&L Dj Pop&mahup

Na početku XIX stoljeća Ausano Ramazzotti prodavao je likere i začine u maloj trgovini u središtu Milana. Njegovo znanje o biljkama dalo mu je ideju o miješanju pažljivo odabranih biljaka što je rezultiralo i stvaranjem AMARO Ramazzotti-ja 1815. godine.

Inovativno piće ubrzo je postalo popularno u gradu i njegova konzumacija brzo se proširila izvan mjesta podrijetla.

Nakon Ausanove smrti 1866. obiteljski posao preuzela su njegova dva sina Giuseppe i Eugenio i u studenom 1872. osnovana je kompanija Fratelli Ramazzotti.

1920. godine, obitelj je osnovala "Gruppo Nazionale Industria Liqui", asocijaciju proizvođača likera koja je ubrzo okupila sve važne talijanske proizvođače u ovom sektoru.

Vrlo modernih pogleda, braća su veliku pozornost posvećivala pakiranju i reklamiranju proizvoda. To je rezultiralo velikom kampanjom lansiranom 30-tih godina koju su radili najpoznatiji dizajneri tog vremena (Arca, Boccasile, Cappiello, Dudovich, Seneca).

Legendarna rečenica "Un Ramazzotti fa sempre bene" i pet prstiju otvorene ruke su isticali osnovne vrijednosti Ramazzotti-ja:

Digestiv

Aperitiv

Osvježavajući

Jak

Danas se Ramazzotti proizvodi u Canella-ju, Piemont, 200 km zapadno od Milana. On ulazi u grupu bitera, i ono što ga čini posebnim je način proizvodnje u kojem sudjeluju 33 vrste raznovrsnih medicinskih biljaka koje dolaze iz zemalja širom svijeta. Nakon nekoliko kontrola i analiza ove biljke se ekstrahiraju, doziraju, miješaju i destiliraju. Zatim se pažljivo dodaje šećer, alkohol i tajni sastojci kako bi dobili profinjeni okus Amaro Ramazzotti-ja.

Njegova precizna formula brižljivo se čuva još od davne 1865. godine, s ciljem da se zadrži kontrola nad jedinstvenim okusom ovog proizvoda.

Sastojci & Aroma
Napravljen od različitih vrsta aromatičnog i ljekovitog bilja, korijenja i začina iz svih dijelova svijeta, ovaj talijanski amaro odlikuje se profinjenim i blagim aromama, ni previše slatkim ni previše gorkim.

U njegovoj aromi dominira slatka naranča sa Sicilije, gorka naranča iz Curacao-a, žen-šen, kinin, rabarbara, cimet i origano.

Ramazzotti ima puno i balansirano tijelo u kojem dominiraju začini s ugodnim okusom naranče.

Tradicionalno se Ramazzotti pije čist ili sa ledom uz krišku naranče, jer se na taj način najviše uživa u karakteristikama i aromi ovog amara. Mladi ga više vole konzumirati kao aperitiv i uz kavu, dok stariji preferiraju konzumiranje poslije jela. Njegova raznolikost čini Ramazzotti pogodnim pićem u svako doba.

RAMAZZOTTI Amaro

Glavni okus daju mu slatka naranča sa Sicilije, gorka naranča iz Curacao-a, žen-šen, kinin, rabarbara, cimet i origano.

Slatka naranča sa Sicilije (Citrus sinensis)

Citrusno voće široko je rasprostranjeno duž cijelog Mediterana, ali je njegova upotreba bila uglavnom ukrasnog ili religioznog karaktera sve do arapskog osvajanja južne Italije kada upotreba ovog voća postaje iznenada popularna. Slatka naranča ima dobro izbalansiran okus s naznakom šljive. Njen oblik, zlatno-žuta boja, sočna crvena pulpa čine je izvanredno ukusnom voćkom. Uobičajena je na Sredozemlju; daje odličan sok i koristi se za pripremu pekmeza i likera. Kora naranče cijenjena je zbog divne arome, ne samo u likerima već i u pićima i toplim napitcima.

Gorka naranča iz Curacao-a (Bitter citrus aurantium)

Vrlo aromatična «naranča Curacao», porijeklom s dalekog istoka uzgaja se na cijelom prostoru Sredozemlja. Kora nedozrele voćke koristi se za likere, koktele, dodatke za pića, te daje ugodan i osvježavajuće gorak okus agruma. Dodatak gorke korice uzima se kao tonik, stimulator apetita i digestiv.

Gentian (Gentiana Lutea)

Gentian je biljka koja raste na otvorenim travnatim terenima Alpa, Apenina i Pirineja kao i na obroncima nekih planina u Francuskoj i Njemačkoj i prostire se do Bosne i Dunava. Koristi se u medicini od najstarijih vremena. Plinije i Dioskorid pišu da je ovu biljku komentirao Gentius, ilirski kralj koji je živio 167. godine p.n.e. i iz čijeg je imena vjerojatno izveden naziv biljke. U srednjem vijeku često je korištena za liječenje raznih bolesti i kao sastojak protuotrova.

Gorak sastojak, poznat kao «gentiopikrin» topiv je u vodi i alkoholu. Korijen, koji također sadrži šećer "gentianoza", koji se dugo koristio u Švicarskoj i Bavarskoj za proizvodnju gorkog napitka za srce pod imenom Enzianbranntwein.

Gentian je jedan od najefikasnijih i široko korištenih sastojaka za trbuh, jer pojačava vrenje svojim gorko-toničnim aktivnostima. Zbog svog ugodnog okusa, najviše se koristi za sve biter tonik.

Cinchola (Cinchona officinalis)

Cinchola ili kora kinin s nadimkom «Kraljica kore», na španjolskom kina-kina, jedna je od najpoznatijih biljaka kišnih šuma.

Cinchonas je udomaćena na istočnim padinama amazonskog područja Anda gdje raste na visini od 1500 - 3000 metara.

Legenda kaže da je ime Cinchona officinalis dao Linnea u znak sjećanja na Anu Osorio, groficu od Chinchon-a, ženu peruanskog kralja koji je još davne 1638 godine bio liječen od malarije i groznice uz korištenje kore s drveta Cinchona.

Pretpostavlja se da je grofica uvela ovu biljku u europsku medicinu u prvoj polovici XVII stoljeća. Od sredine 1600. do sredine 1800. godine kora kinin prvenstvenose koristila u liječenju malarije.

Kinin je vrlo gorkog okusa i komercijalne tonik - vode često koriste kinin kao gorki sastojak. Korica kinina se još uvijek koristi kao tonik i pomoć pri vrenju.

Rhubarb (Rheum palmatum)

Raven ili Rabarbara povrće je jedinstvenog okusa što ga čini omiljenim u mnogim pitama i desertima. Najraniji zapisi datiraju do jednog od prvih medicinskih tekstova «Pen Ts'ao» 1700. g.p.n.e. u Kini gdje su medicinske osobine Ravenna opisane zajedno sa 360 drugih lijekova koji se koriste u medicini do današnjih dana. Prema knjizi «Lindley botaničko blago» tehničko ime biljke (Rheum) potječe od Rha, starog imena rijeke Volge na čijim obalama biljka raste.

Korijenje kineskog tipa ove biljke još uvijek se koristi u medicini zbog svojih purgativnih kvaliteta.

Uzgajanje Ravenna zabilježeno je u Italiji 1608. godine i nekih 20-30 godina kasnije u drugim dijelovima Europe.

Najranija poznata upotreba Ravenna u hrani je za punjenje raznih pita i kolača.

Raven se najčešće koristi zbog svojih probavnih i eupeptičnih osobina.