Iako je najvažniji kršćanski blagdan zapravo Uskrs, Božić je u životima mnogih, vjerojatno zbog popularizacije, omiljeniji. Danas Božić slave i oni koji su kršćani i oni koji nisu jer je postao obiteljski blagdan, no nekada to i nije bilo tako

Umanjenica riječi Bog u Hrvatskoj je Božić, a preuzeta je kao naziv blagdana i zapravo označava dan na koji se rodio mali Bog, odnosno Isus. Na engleskom se kaže Christmas i skraćenica je sintagme Christ’ mass, odnosno Kristova misa.

I dok ga većina kršćanskih crkvi slavi 25. prosinca, po julijanskom kalendaru on se slavi tek 7. siječnja.

Sam Božić postao je dio tradicije. Ovaj važni vjerski blagdan posljednjih je desetljeća populariziran i komercijaliziran, pa su se, nažalost, zapostavile temeljne vrijednosti koje on predstavlja.

Postalo je važno kićenje bora i kupovanje mnoštva darova, a ono što je doista bitno izgubilo se putem. Crkva je tek 1691. godine prihvatila 1. siječnja kao Novu godinu, a sve do tada početkom nove godine smatrao se 25. prosinca, dan Isusova rođenja.



Božić se počeo slaviti u Rimu u 4. stoljeću, a do danas nije jasno zašto je za to odabran baš 25. prosinca. Prema nekim teorijama, tada se, u većinski još poganskom Rimu, slavilo rođenje boga Sunca. Crkva je željela potisnuti taj poganski blagdan te su počeli slaviti rođenje Isusa Krista.

Datum Isusova rođenja određen je prema predaji da se Isus utjelovio i umro isti dan kada je Bog završio stvaranje svijeta – 25. ožujka. Devet mjeseci nakon toga je 25. prosinca, dan Isusova rođenja. Crkva je smatrala da je taj dan prikladan za slavljenje rođenja jer se od tog dana noć skraćuje, a dan povećava.